Češnjak

je član je porodice ljiljana i misli se da potječe iz srednje Azije. Iako je češnjak stigao iz srca Azije, uzgajali su ga Kinezi, Židovi, Egipćani i drugi narodi. Mnogi su ljudi u drevna vremena luk povezivali s vječnim životom. No, znalo se da nudi mnoštvo sastojaka korisnih za zdravlje. Na egipatskom papirusu opisuje se kao sredstvo za jačanje krvi.

Svaka glavica ili lukovica češnjaka sastoji se od nekoliko malih češnjeva koje na okupu drži vanjska ljuska. Širom svijeta uzgajaju se različite vrste češnjaka koje se razlikuju po boji, veličini i okusu.Najčešći je češnjak s bijelom, ružičastom ili ljubičastom ljuskom. Slonovski češnjak je divovska vrsta, prethodnik suvremenog poriluka.

Aromatični začin bez kojeg se kulinarstvo i kobasičarstvo ne bi moglo ni zamisliti, jedan je od najviše korištenih začina uopće. Upotrebljava se u svježem i osušenom stanju, kao pasta ili ekstrakt.

Srodnici češnjaka su luk, poriluk, vlasac i luk kozjak.

Prosječan kemijski sastav češnjaka, računato na 100 g svježe namirnice, iznosi: voda 59 g; proteini 6,4 g; masti 0,5 g; ugljikohidrati 33,1 g i vlakna 2,1 g.

Energetska vrijednost češnjaka iznosi samo 149 kcal na 100 g svježe namirnice.

Sadrži više od 200 biološki aktivnih tvari, uključujući vitamine, minerale, aminokiseline i enzime. Iznimno je bogat manganom, selenom, fosforom, vitaminom C i vitaminom B6.

Češnjak je tisućama godina poznat kao ljekovita biljka širokog spektra djelovanja.

Od ljekovitih tvari sadrži eterična ulja koja sadrže sumpor, specifičnog su mirisa. Od ostalih tvari tu su: alicin, aliin, dušične supstance, biljne masti, mineralne tvari…Sve tvari u češnjaku su u koncentriranom obliku, a ljekovite su već u vrlo maloj koncentraciji.

Češnjak normalizira ubrzan rad srca, poboljšava rad srčanih krvnih žila i opskrbu srčanog mišića krvlju, što dovodi do poboljšanja srčane funkcije i smanjenja sklonosti trombozi.

Prema rezultatima nekih istraživanja, češnjak je jedno od najboljih sredstava u prevenciji i liječenju  začepljenja krvnih žila. Snižava razinu štetnog kolesterola (LDL) u plazmi, odnosno istodobno povećava koncentraciju zaštitnog kolesterola (HDL).

Češnjak usporava rast opasne mikroflore u crijevima koja izaziva proljev, pospješuje epitelizaciju i zarastanje rana. Pomaže i kod raznih plućnih bolesti.

Danas je poznato da češnjak djeluje i antimikrobno, uništavajući neke bakterije, kao što su: Staphylococcus, Escherichia coli, Proteus i Pseudomonas. Ima antiparazitski učinak i učinkovit je protiv virusa herpesa i kvaščevih gljivica.

Najnovija istraživanja nedvojbeno pokazuju da češnjak posjeduje i antikancerogena svojstva. Stručni časopis Journal of the National Cancer lnstitute objavio je studiju koja govori o tomu da ljudi koji redovito uzimaju veće količine češnjaka (ili drugih vrsta iz porodice Allium) znatno manje obolijevaju od raka želuca nego osobe koje ga ne uzimaju.

U časopisu Carcinogenesis objavljeni su podaci o tomu da su se ulja iz češnjaka i crnog luka pokazala učinkovitima protiv raka kože te da redovito uzimanje češnjaka smanjuje rizik od pojave raka debelog crijeva.

Pri kupnji najbitnija je svježina češnjaka. Lukovica treba biti kompaktna i čvrsta na dodir i ne bi smjela
klijati.

Sa sigurnošću znamo da češnjak svako jelo pretvara u snažno, aromatično i zdravo kulinarsko otkriće.

Najjednostavniji način uživanja u okusu češnjaka je u kombinaciji s kruhom. Namažite kruh s maslacem pomiješanim sa soli i protisnutim češnjakom te ga stavite u pećnicu ispod zagrijanog gornjeg grijača. Ako volite talijanske bruschette, popecite kruh i premažite ga očišćenim češnjom češnjaka. Nakon toga nasjeckajte rajčicu na kockice, dodajte malo soli i bosiljka te uživajte u okusima.

Češnjak je rado korišten začin u svim kuhinjama Mediterana. Provansalski umak aïoli, čiju osnovu čine majoneza, maslinovo ulje i češnjak, izvrsno odgovara ribljim jelima. Grčka skordalia pripremljena je od kuhanih rajčica i svježeg češnjaka, dok je svjetski poznati tzatziki, kombinacija jogurta sa svježim krastavcima i češnjakom, izvrstan uz pečenu janjetinu s roštilja. Bez češnjaka ne mogu ni talijanski dressing za salate i umak pesto, kao ni orijentalni hummus.

Narezan na ploške, usitnjen ili protisnut češnjak upotrebljava se za pripremu toplih umaka za tjesteninu, gulaša i juha. Bistru juhu od češnjaka obožavaju Španjolci, Talijani češnjak samo nekoliko sekundi provuku kroz zagrijano maslinovo ulje kako bi listovi špinata ili delikatna salsa od rajčica dobili blagu aromu, Indijci ga dodaju u svoj omiljeni curry, dok ga Kinezi dodaju u pržena jela.

Neočišćeni češnjevi češnjaka, kao i cijele lukovice mogu se peći zajedno s mesom, osobitom janjetinom i piletinom. Pečenjem češnjaka njegova prvotna snažna aroma prelazi u slatko-orašastu tako da kašu od pečenog češnjaka možete upotrijebiti za ugušćivanje umaka od pečenja, kao dodatak pireu od krumpira ili, kod ljubitelja češnjaka, u desertima, pa čak i sladoledu.

Iako je pri kuhanju neupitna upotreba svježeg češnjaka, i češnjak u prahu možete iskoristiti za pripremu marinada ili ga pomiješati sa začinima kojima ćete natrljati perad, svinjetinu ili junetinu prije kuhanja.

I u našoj nacionalnoj kuhinji također je raznolika primjena češnjaka. Kao začin upotrebljava se kod pripreme suhomesnatih proizvoda, kulena, kulenove seke i kobasica češnjovki, svježe nasjeckan dodaje se u svježi kravlji sir, variva, jela od gljiva, pečenom mesu, čobancima i ribljim paprikašima, kao pešt (smjesa češnjaka, pancete i peršina) u istarske maneštre i jotu, žgvacetu, brudetu, pašticadi, školjkašima ili škampima na buzaru te kao sastavni dio umaka od maslinova ulja i peršina uz pečenu ribu.

Podijeli sa prijateljima: